15

petak

ožujak

2013

I'm still alive!

Znam da je prošlo "nešto više" od tjedan dana odkad sam zadnji put pisala, al objasnim se ... :)

Najprije, morat ćete me razumit kad kažem da ono malo slobodnog vremena što sam proteklog mjeseca imala stvarno nisam imala snage uložit u pisanje bloga... Teško sam je skupljala i za bilo što drugo, s obzirom na to da, iako sam se uvijek dosad smatrala "prijateljem noći", zrake sunca nisam vidjela tjednima. Najmračnija zima u posljednjih 50 godina u Finskoj, kažu. Ako se dobro sjećam, još sam u prvom postu spomenula kako se pomalo učim cijenit Sunce...Ništa to. Sadašnje stanje svijesti - tetovirat ću si jedno huuge Sunca preko cijelih leđa!
Al eto, iako je "SIVILO" manje više precizan opis veljače u Finskoj, drago mi je da konačno mogu reć da više - nije sve tako sivo. Još uvijek je hladno, još uvijek je snježno, al vrijeme nas konačno opet hrani vitaminom d, pa je sve nekako bolje i ljepše :).



Par puta sam već započela pisat post o studiranju ovdje u Jyväskyli, o kolegijima, ispitima, općenito obrazovanju u Finskoj, budući da me to ljudi nekako najčešće i pitaju, ali nekako si mislim da faks nigdje neće pobjeć, a trenutno su mi još poprilično friški dojmovi s nedavnog puta na sjever, pa dok ne zaboravim, evo par riječi i slikica o tome :).

Za one koji se sad pitaju nisam li ja već "na sjeveru", evo objašnjenje, a uostalom, mislim da je bilo i vrijeme da održim "kratku lekciju finske geografije" :).



Dakle, otprlike u srcu Finske, okružena s, ni manje ni više nego 328 jezera, nalazi se Jyväskylä (tu trenutno živim i studiram, za one koji su nekako uspjeli propustit :)). Ako mene pitate, na strateškoj je poziciji za istraživanja po naseljenom dijelu Finske, ali i za pokoji izletić "preko bare". Izletića je već bilo, i bit će, i definitiveno će bit koja riječ i o tome u jednom od budućih postova (pazi kako nadobudno koristim množinu hah).

I da, kad pogledaš, poprilično je sjeverno, al odkad sam ovdje, percepcija sjevera mi se poprilično promijenila, pa bih sad "početak sjevera" nazvala tek područje još kojih 500tinjak kilometara sjevernije - od Arktičkog kruga pa nadalje.

Ovdje, sjever je sinonim za njezino veličanstvo, Laponiju, i pred kojih 2 tjedna imala sam priliku (ne za malo novaca..doduše..) provest tamo cijelih 5 dana.
I sad sam tu zapela. Užasno mi je teško opisat tih 5 dana, i kad god me netko po povratku tražio da mu pričam kako je bilo, samo bi mu uputila neki poluizbezumljeni pogled, i preusmjerila na slike na fejsu. Al evo, bum probal, samo me nemojte osuđivat zbog škrtosti na riječima.
Laponija je zapravo bila sve ono kako sam uvijek dosad vizualizirala Finsku - snijeg, led, šume, sobovi, i, naravno, Aurora :).

Početak puta je već, moram priznat, bio poprilično obećavajući.. nakon 10ak sati traženja savršene pozicije u either prehladnom ili pretoplom autobusu, konačno stižemo u, ni manje ni više nego - Kami Snowcastle. Definitivno jedna od najboljih stvari koje sam ikad vidila. Zapravo se radi o, više manje, klasičnom, dvorcu, sa svim onim stvarima koje jedan pravi "moderni" dvorac mora imat - kapelicom, barom, sobama za spavanje, raznoraznim namjenskim prostorijama, skuplturama...Al jedna stvar koja ga čini drugačijim od svih ostalih je činjenica da je izgrađen - od leda! A ono što mi je bilo još nevjerovatnije od te činjenice, jest da ga svake godine iznova grade, i da svake godine ima jedinstvenu temu. Ove godine, što se, uostalom, da vidjeti i iz slika, tema je bila " Fantasy" :).



Kami Snowcastle je bio impresivan, i bila sam poprilično pod dojmom poslije tog posjeta, al samo dok nismo stigli na drugu postaju - toliko priželjkivano i razvikano selo Djeda Mraza. I eto, sad mogu reć da sam bila i tamo.. Al da budem iskrena, nema vam tamo ništa doli suvenirnica do suvenirnice (s tim da većinu tih stvari možete naručit i online), i jel, Djed Mraz himself, kojeg, pa valjda svaki mjesec, glumi neki drugi starac s perikom i lažnim trbuhom :/. Al eto, dođoh, vidjeh, platih 8 eura za sliku i video upoznavanja s nekim no-nameom i nastavih put i priču u ljepše krajeve :).



Napuštamo Rovaniemi (prati kartu), još 6 ubitačnih sati u autobusu, i oko 8 konačno stižemo na finalnu destinaciju - Vasatoka village, blizu Inaria. Pronalazimo svoju prekokrasnu kolibu, i od tog trenutka nema više razočaravajućih/depresivnih trenutaka. Ali ni puno dojmova izrecivih riječima, bojim se, haha. Potrudim se nadomjestit to pokojom slikicom ;).



Ujutro se budim, i ovo je prvi prizor koji vidim:



I od tad mi je pamćenje pomalo blury. Ali bilo je tu stvarno svega.

Od sati provedenih u čistom chillanju s divnom ekipicom iz kolibe, igranju austrijskih kartaških igara, partijanju sa uzvanicima iz cijelog sela, svakodnevnog kuhanja i zajedničkih ručkova, saune svaki dan, sanjkanja (nečega što valjda nikad neću prerast :))..



preko šetnji i istraživanja po obližnjim obroncima, šumi, i jezeru , i to na krpljama (tako barem google prevodi snoeshoe walking) i cross-country skijama..



do, bez hiperboliziranja, najbolje stvari na svijetu! Nečega za što sam se duboko nadala da ću doživit, al nisam zapravo mislila da će stvarno bit moguće. Aurora Borealis je bila prejebena. Slijedi ukradena slika jer je ovo uspijevalo gotovo samo onima koji su svoje igračke platili >500 eura (ne spadam u tu kategoriju, jel), al u suštini, ovo je ono što sam vidjela:



Zapravo na slikama možda izgleda intenzivnija i zelenija nego je zapravo bila, al ono što je toliko amazing kod aurore i nije boja i intenzitet, nego činjenica da se nebo iznad tebe mijenja iz sekunde u sekundu, i doslovno izgleda kao da pleše.. Neznam koliko mogu prenijet taj doživljaj, al možda ako zamislite da usred noći, nasred zaleđenog jezera, stojite na -15, u kupaćem kostimu, ravno iz saune, i ne smeta vam ništa jer ne vidite i ne doživljavate ništa drugo osim hipnotizirajuće zelene magle na nebu...to je otprilike to. :)

No, da ne ispadne da se nismo pomakli iz sela (makar bi mi i to samo po sebi bilo sasvim dovoljno), ne mogu ne spomenut bliske susrete sa sobovima, vožnju u saonicama, i upoznavanje sa Sami ljudima (http://hr.wikipedia.org/wiki/Saami), tijekom izleta na farmu sobova. Zapravo su mi sobovi već pomalo dosadili, jer ih po Laponiji ima otprilike ko mačaka u Dalmaciji, iskaču iza svakog grma hah, al Sami kultura me užasno zainteresirala, i dok sam došla doma počela sam kopat po internetu ama baš SVE o njima. Let's just say da možda, ali samo možda, imam novu inspiraciju za finski tattoo, al psst.



Još jedan nezaboravan izletić bješe even more sjevernije - Bugřynes, Norveška (vidi kartu s početka posta). Idilično ribarsko mjestašce sa oko 230 stanovnika ukupno. Osim šta je apsolutno predivno, i osim šta bi se valjda istog trenutka tamo preselila, nema baš neke zabave.. pa smo, recimo iz dosade, odlučili malo otić u saunu, i okupat se u Arktičkom oceanu na -15. Niš strašno :). (uskoro i slika kupanja u moru ;))



Smrznuti ali sretni, vraćamo se u naš privremeni dom, i slijedi, uobičajeno, red saune, red druženja, red aurore, ali i nažalost, pakiranje.
Ujutro, iako do bola ispunjeni i napunjenih baterija, pomalo tužnjikavi napuštamo Vasatoka selo, i krećemo na posljednju postaju - Saariselka ski resort.
Osim najduže sanjkaške staze u EU (kilometar ipo ako se ne varam), nema ništa posebno specijalno kod ovog mjesta..ali budući da je ovo meni bio prvi put u pravom ski resortu, na pravoj stazi, ja sam bila, i još sam, poprilično pod dojmom.
Još u siječnju sam prvi put u životu stala na skije, tu na obližnjem skijalištu (10 min pješice od stana), i poprilično sam se borila sa gravitacijom prvih par sati, makar se nisam makla sa tzv. baby sloapa (u prijevodu, 50 m dugo - jedva da vidiš nagib). Tamo sam otišla još samo jednom, što zbog obaveza što zbog novaca, tako da mi je ovo bio treći put ikad na skijama, al definitivno prvi "pravi" put.
Umrla sam od straha, i negdje na pola staze, kad zbog nagiba više nisam mogla ni vidit kraj staze, sam zapela i htjela počet plakat hahaha, da bi naposljetku skužila da su me odveli na crvenu stazu. Koliko stresa za moje malo srce.. Al svejedno smo se spustili još koji put po istoj, nakon prvog stresa sve je bilo lakše :). Skijanje je zakon! Recimo da ću preskočit dio priče kad su zbog mene zaustavili cijeli ski lift, i samo ću nastavit pričat o jednom o najboljih pogleda sa vrha brda - al čemu pričanje, evo slike:



I eto, s ovim pogledom završavamo put, i ja završavam ovaj post.

Faks me stvarno pomalo pritišće, pa mi je teško izdvojit vrijeme i skoncentrirat se na blog, al obećajem da ću si dati truda.. Imam još toliko toga za reć, a da ne spominjem švedsku i rusiju za samo koji tjedan :).

Sve što još mogu reć jest da ovdje sunce sja intenzivno, doslovno, i preneseno :). Mnogo mi se sviđa ovdje, i još uvijek vas pozivam sve da nas dođete posjetit ;)!

Kiitos na čitanju, moi moi!

30

srijeda

siječanj

2013

Ajde dobro..možda ipak i neću bit tako redovita....

ali obećajem da ću se potrudit! :)

I sad kad pogledam, možda bi ovom postu primjereniji naslov bio u stilu:
"Nemoj srat, već je prošlo 28 dana?!?!?!"
I ne sviđa mi se to cry. Tek sam se navikla na sve, i to kako sam se navikla! :), a vrijeme tako brzo prolazi, i evo već je 1/5 iza mene. A i nije se tako teško naviknuti na ovo sve; nije se teško naviknuti na bolje, rekla bih :P. I zbilja to mislim, a sad ću reć i zašto.

Je, uvijek su nam svi govorili kako definitivno trebamo otić negdje na razmjenu, na par mjeseci, upoznat ljude, zabavit se, naučit nešto - i sve stoji! We're stvarno having the time of our lives ovdje :). Al ono od čega se ja trenutno ne mogu odvojit, jest dojam koji na mene bez prestanka ostavlja ova SAVRŠENO UREĐENA DRŽAVA!

Za one s kojima sam u zadnje vrijeme pričala će ovo bit ponavljanje, a i sama sebi si pomalo idem na živce s tim..al ja jednostavno moram opet reć koliko su podijeljeni osjećaji i dojmovi u meni trenutno. S jedne strane, divljenje i oduševljenje, ali s druge strane, ah..dobro poznati osjećaji jada, tuge, razočarenja headbang?!
Nisam nikad prije razmišljala o tome da živim negdje drugdje, barem ne na duže vrijeme.. Volim Split, i na neki čudan način, volim živit u Hrvatskoj. Al sve mi to, čini mi se, pomalo blijedi, kad usporedim sa svim ovim što može bit, a nije!
Svakim danom otkrivam jedan novi djelić Finske, i u isto vrijeme spoznajem kako su me cijeli život privikavali na neku skroz obrnutu logiku greedy.
Šta, odakle bi da počnem? Od zdravstvenog, obrazovnog sustava? Ekološke, ili bilo kakve druge svijesti? Mogućnosti pristojnog života, zaposlenja?!...
Zapravo nemam puno toga ni za reć o svemu tome... recimo samo da meni nikako nije jasno kako ovdje itko može bit beskućnik, bolestan, neobrazovan..

Obrazovanje je besplatno. Za sve, na svim razinama. Ajde ajde, vrtić se plaća, al ovisno o dohodku, pa tako npr studenti i nezaposleni za svoju djecu čak ni to ne plaćaju. U svakom slučaju, svatko ima priliku! To je ono što je bitno. I jednaku priliku za obrazovanje i uspjeh imaju djeca "siromašnih" i tajkuna. Jel mi možemo reć isto?
A da stvar bude bolja, heh, ne samo da im je obrazovanje besplatno... već finska vlada plaća studentima - da studiraju! 500e mjesečno :/. Ok, stat ću ovdje, pomalo se već počinjem deprimirat. Opet.

Image and video hosting by TinyPic

Okej ajd, o zdravstvenom i neznam toliko (o ovome iznad imam čak i kolegij), al ono šta znam je da je meni besplatno sve (uključujući i sve moguće pretrage, specijalističke preglede itd), osim zubara, koji se naplaćuje prema vremenu (max. 30e za preko 40 min). Once again, la depresion.

Nadalje, nešto prekul o čemu sam stvarno htjela pisat je - ekološka svijest finaca, svijest o održivom razvoju, reciklaži.. Ukratko, nešto o čemu mi pojma nemamo :/.
Ma je je.. svi smo mi viđali kontejnere za staklo, plastiku, metal, čak i robu.. Al budimo realni, koliko nas je ikad odvojilo spomenute materijale i stvaaarno iskoristilo spomenute kontejnere? Ni boce ne bi skupljali da nisu 50 lipa.
A gle me sad, makar mi se, moram priznat, u početku nije bilo lako na to naviknuti, odvajam organski otpad, karton, papir i metal ka velika :). I svi to rade, što je najbolje od svega! I to zbilja ne zbog novčane kazne koja bi uslijedila, već jer su navikli na to, i jer im logika (ne obrnuta jel..) nalaže tako.


A kad sam već kod "reciklaže" ne mogu ne spomenut najkul stvar ikad! Recycle room. Manja prostorija u vlasništvu Student Uniona (kao i ostatak naselja, uostalom..), tu u prizemlju zgrade preko puta. Prostorija u koju se tijekom tjedna mogu odložit stvari koje vam više ne trebaju, koje ne koristite, a žao vam ih je bacit.. te koja je za sve otvorena utorkom 6-8, kad možete prošetat i vidit jel ima štogod korisnog za vas. I uzet, for free. Bilo šta! Neznam jesam li bila dovoljno jasna, al recimo to ovako - second hand shop, u kojem je sve besplatno? I vjerovali ili ne, to zaista funkcionira! I kad malo bolje razmislim, zašto i ne bi funkcioniralo...sasvim je logično...ah da. Ne u kroejši hrvatska. Zašto bi se nešto ponovno koristilo kad možeš bacit u smeće i kupit novo? I onda se žalit na bijedu i pretrpane smdljive deponije. No, molim vas zaustavite me puknucu, moram se nekako natjerat iz ovog svega izvlačit samo ono pozitivno :D. Dakle, neznam odakle da počnem sa nabrajanjem svih korisnih stvari koje smo moje cimerice i ja pronašle tamo - tanjure, pribor za jelo, polupotrošeni šamponi, sprej za impregnaciju, lampu, uvijač trepavica, držač noževa, daska za rezanje, da ne pričam o hrpi robe.., kemijske olovke, cd-ovi, registri... I većina tih stvari opet ide tamo u 5. mjesec, pa će opet nekom studentu bit od koristi :).

Image and video hosting by TinyPic

O sličnoj stvari sam pisala zadnji put, tzv. storage rooms. Pa čisto da updateam, u međuvremenu smo nabavile i 4 stolice za kuhinju, i svaka po fotelju za sobu :). Neloše :).

I tako.. gdje sam stala, ah da na Finskoj - zemlji mogućnosti.
Što reći.. kad u četvrtak idem na toliko priželjkivani tečaj šivanja, for free, tu u studentskom naselju, a doma sam muku mučila s tim kako uštedit, zaradit, nabavit 2000 kn za isti :/.
I što reći, kad, ne samo da sam u mogućnosti bavit se različitim sportovima/aktivnostima, na tjednoj pa i dnevnoj bazi for free, nego ću za to dobit i 2 ects boda.. Pa da se pohvalim, ja, oličenje ne-sportskog duha, sam dosad već bila na showjazz plesu, orijentalnom plesu, povijesnim plesovima, shorinji kempu, a lista planiranih je poprilično duga i ima tu odbojke, skijanja, klizanja... a da ne govorim o tome da svakodnevno hodam/bicikliram kilometrima :). And it feels really good! :)

Image and video hosting by TinyPic

I prije nego završim...ne mogu ne spomenut iskustvo finskih sauna, i Extreme sauna experience-a, ne bi bilo fer od mene :).
U sauni nisam bila nikad prije, makar, nisam nikad ni izražavala neku pretjeranu želju, s obzirom na vlastitu nultu toleranciju na vrućinu, sparinu, ljeto, i sve što ide s tim :/. Al eto, nije bilo preloše haha... Preživila sam, a i činjenica da sam otišla opet, i imam namjeru opet ić (da, naravno da imamo besplatnu saunu u studentskom naselju, ddd), govori da se barem nekom malom djeliću mene to i svidilo :). Ko zna, možda kad se doma vratim čak budem u stanju istrpit ono vražje ljeto :). Al ono što je puuuno bolje od samog iskustva saune, je kupanje u zamrznutom jezeru nakon saune, il, još bolje, valjanje u snijegu na -15 nakon saune! Hah, da je ugodno, nije, i da bi mogla izdržat dulje od jedne minute, ne bih! Al na neki čudan način je užasno privlačno, izazovno, i daje ti, nakon što dođeš sebi jel, neopisivo dobar osjećaj! A i kažu da je zdravo, tako da, MAMA, ne brini, nisam prehladila bubrege, i nisam dobila upalu pluća! :)
A evo i koja slikica, za one optimiste bez fejsa :P.

Image and video hosting by TinyPic

Jaooo....imam još toliko toga za ispričat, o predavanjima (na koja zapravo i idem =), i da, kasnim kao i obično, bez brige, toliko me Finska ipak nije promijenila :P), o temperaturi i preživljavanju na istoj, o (zakon) cimericama i suživotu snjima, o svemu što divni ESN organizira za nas, o koncertima (jao... skroz zaboravih pisat o putu u Mikelli i koncertu Ensiferuma pred 50ak ljudi u lokalnom klubu.....), al sama sam si kriva.. ne stane stvarno sve u jedan post, i jedino što mogu je obećat, i stvarno se potrudit održat obećanje i pokušat pisat barem malo redovitije ;).

Zato ću ovdje stat, al evo za kraj barem jedna sličica finskog krajobraza, budući da me svi kritiziraju kako, barem prema slikama na fejsu, izgleda da samo pijemo i izlazimo party.

Image and video hosting by TinyPic

Moi moi! :* wave

Oznake: razmjena, finska, studentica

06

nedjelja

siječanj

2013

Avionsko uho, tama, tama, još malo tame, i .. metal! :)

Čisto da znate, umjesto da sad pišem seminar, odlučila sam konačno podijelit prve dojmove iz tuđine s vama :).

Prije svega, savjet za sve koji prehlađeni planiraju putovat avionom... NEMOJTE!
Hah, ili barem, kljuknite si koji desetak painkillera i ulijte koju bočicu kapi za nos -.-. Seriously. Možda će vam se ispočetka činit da je sve ok, ali čim avion počne slijetat glava će vam počet rast i pucat po najčudnijim dijelovima :/. Ako dotad niste ništa popili, ni ne trudite se..

No bez brige, avionsko uho mi nije smanjilo doživljaj kad sam prvi put ugledala obećano finsko tlo :D:D
Image and video hosting by TinyPic
Neloše jelda? Wait till you see the rest <3

I sad svi očekuju hrpu nekih dojmova jer kao, dosad su se već trebali i slegnut. Al nisu! Glava mi je još uvijek prepuna informacija, imena, svega... al pokušat ću, samo mi nemojte zamjerit ako štogod zaboravim. A i ako zaboravim, znate gdje me možete pronaći: skajp, mejl, fejs, i - Taitoniekantie 9 S 601/4, 40740 Jyväskylä :).

Prvi dojam - mračno, bijelo, i sad vjerovatno svi očekuju i "hladno", al morat ću razočarat i reć da nas je dočekalo ugodnih +2 :). Do danas se već živa spustila do -9, al još uvijek ne umiremo, štoviše, bez razmišljanja bi uvijek rado mijenjala buru na +10 u Kaštelima za ovo :)).
Mračno jeste, al iskreno, ni ne doživljavam to previše, kad i doma prespavam većinu dana :)). Al moram priznat da sam, ako ništa, već u ovih par dana naučila cijenit ovo malo danjeg svjetla što ga imamo (oko 5 sati sve skupa), a da ne pričam o suncu, s kojim kod kuće i nisam baš na "ti", a ovdje me onih 10 minuta što sam ga vidjela, usrećilo ko ništa dosad :)).
Image and video hosting by TinyPic

Idemo sad ovako - HRANA.
Što se mene tiče - <3<3<3.
Hah, ozbiljno, hranom sam jako zadovoljna. Dućani im, ne bi vjerovali, stvarno nisu preskupi. Jezična barijera nas malo zajebaje, pa uglavnom napamet kupujemo nadajući se da je to što smo uzeli zaista vrhnje a ne kaša od jabuka, al snalazimo se zasad :D. Ono šta nas je malo iznenadilo kad smo htjele kupit par piva da proslavimo prvu večer jest zabrana prodaje alkohola poslije 9! A u pokušaju smanjenja općeg opijanja Finaca vikendima nisu stali na tome, već pića sa više od 10% alkohola možete kupit samo u specijaliziranim dućanima.... gdje je, primjera radi, najjeftinija boca vina 8 eura. Tako da, s obzirom na sve navedeno (plus - limenka piva je 3 eura), nemojte očekivat previše pijanih slika haha, makar, potrudit ćemo se :). I tako to obično završi da najavim dojmove o hrani a završim na pivu :). U svakom slučaju, hrana je zakon, makar malo slatkasta (sad bi Petra nadodala, ma vraga slatkasta - SLATKA!), al meni paše, iako se još nisam usudila probat kombinacije poput mandarina u zelenoj salati, ananasa u tjestenini, jabuka sa krastavcima ....:). Menza je odlična, relativno jeftina (2,5 eura obrok), i nije nam predaleko. Ono što je super u menzi jest da sami vadimo u tanjure što želimo i koliko želimo; imamo više vrsta salata koje možemo kombinirati; više vrsta kruha i, najbitnije, domaće točeno PIVO uključeno u cijenu obroka! Ne možeš ne volit Finsku! <3
Image and video hosting by TinyPic

FAKS nam se čini odličan zasad, valjda jer još nije počeo kako treba :). Ali ono što se da primijetit jest da je sve jako dobro organizirano (unlike erf haha), i da je jako student friendly! Što drugo reći osim - to se cijeni :D!
Osim toga, imaju jako dobro organiziranu udrugu studenata koja pokriva, pa valjda sve, studentske djelatnosti; koja stalno organizira susrete, druženja, putovanja za studente, kako "domaće" tako i strane, te u čijem je vlasništvu, između ostalog, i cijelo studentsko naselje u kojem živimo. Vrijedno svake pohvale.

STANom smo i više nego zadovoljne, a pogotovo sad kad smo zaključile da imamo jedan od boljih i većih stanova u naselju :)). 4 sobe, 2 wc-a, balkon, veliki hodnik i velika kuhinja - neloše skroz, rekla bih. U stanu smo Petra i ja, Valerie (cimerica iz Češke), i četvrtu još iščekujemo. Ono što je super, jest da u skoro svakoj zgradi u studentskom naselju postoje tzv. spremišta namještaja (i ne samo namještaja), iz kojih možeš uzet što god ti odgovara, i donijet ono što ti je višak u stanu :)). Tako smo danas konačno nabavile stol za kuhinju (još uvijek tražimo stolice), i svaka od nas si je donijela u sobu po još jedan krevet..čisto komfora radi :). Uostalom moja soba je toliko ogromna i prazna, da ja planiram stavit u nju šta god stane samo da je malo popunim :).
Image and video hosting by TinyPic

I konačno... LJUDI! su pretty much zakon, otvoreni, simpatični, i od svugdi - od južne koreje, kine, tajvana, grčke, kenije, litve, estonije, bosne, češke, španjolske, sad-a, kanade, irske, norveške, nizozemske, austrije, njemačke.. Imena malo teže pamtim haha, al imam 5 mjeseci za to.. Sinoć smo imali prvo druženje stranih studenata, i, osim što smo upoznali još hrpu ljudi i osim što je bilo prezakon, neznam ni sama zašto sam bila iznenađena (kad su nam nekoliko puta spomenuli da smo došli u zemlju kolijevku žestoke muzike) kad su se počele nizat pjesme metallice, systema, pearl jama, nirvane, ratm-a itd, da bi nam na kraju svirali nekakvi melodic punk bendići i bend koji me poprilično oduševio a definiraju se kao "arctic experimental" metal bend. Srce veličine kuće <3!
Image and video hosting by TinyPic
I konačno, kakvo je to druženje koje ne završi u tko zna čijem stanu :). Ovo je zapravo jedna jako smiješna priča al, you shoulde've been there.. Recimo samo da je sve završilo, umjesto kod "Tristana s pićem", kod Nicka i s noćnim grudanjem :).
Image and video hosting by TinyPic

Za prvi post dosta.. Više slika uskoro na fejsu ;)!
:* iz Finske!!


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.